|
|
Blog
|
Sofija prva kraljica Rapskog karnevala |
|
|
|
|
Aleksandar Opsenica
|
|
Monday, 07 February 2011 |
|
| RABLJANI IZMEĐU ŠEST KANDIDATKINJA IZABRALI PRVU DAMU SVOJIH KARNEVALISTA |
| Sofija prva kraljica Rapskog karnevala |
| |
| |
 Po prvi put održana večernja karnevalska zabava u organizaciji Karnevalskog odbora grada Raba napunila je dvoranu zimskog kina u Rabu što je odzvanjala smijehom i odličnom atmosferom za koju su zaslužne »Bele udovice«, domaći bend «Djambrli» i naravno Meštar Pere, dugogodišnji zaštitni znak rapskog karnevala. Za prvu Kraljicu rapskog karnevala između šest izvrsnih kandidatkinja proglašena je Sestra Sofija, koja je titulu zaslužila zahvaljujući iznimnim sposobnostima i posebnoj tehnici umjetnog disanja s povremenim stiskanjem u koje se uvjerio sam Meštar Pere, isti onaj koji je gradonačelniku Zdenku Antešiću uzeo ključeve Grada. Dvosatni karnevalski show vodile su odlične Marija i Davorka, a osim njih, najviše smijeha publike izazvalo je šest kandidatkinja, i to drugoplasirana zamjenica Kraljice Doktorica Đurđa, inače stručnjakinja za ginekološke preglede, te ostale kandidatkinje – labuđa princeza Odette sa špagom, raspjevana Dušanka Pjaža Mikelić rođena Ševerdija, Rasplodna Mici s posebnom natalitetnom politikom, te Jane Aerobic koja je s pratećom skupinom izvela točku »Aerobik da budemo šik«. Meštar Pere rekao nam je uoči izbora da su mu sve kandidatkinje podjednako drage, te da ne »navija« ni za jednu, jer svaka od njih puna je vrlina, a svaka pojedinačno posjeduje neponovljive, jedinstvene vještine. Tako je u Rabu započelo bogato karnevalsko razdoblje čiji je organizator Pučko otvoreno učilište u suradnji s Gradom Rabom i TZG Raba. |
|
|
|
U HRVATSKOJ SU MI SE SMIJALI a u Sloveniji priznali |
|
|
|
|
Aleksandar Opsenica
|
|
Saturday, 05 February 2011 |
|
| ZDENKO DOMANČIĆ BIOENERGETIČAR SVJETSKOG GLASA |
| U HRVATSKOJ SU MI SE SMIJALI a u Sloveniji priznali |
Osim pojedinih liječnika, službena medicina u Hrvatskoj nije priznala moju metodu kao nešto što bi moglo koristiti pacijentima, a takav stav sigurno je naštetio i bolesnicima
Svjetlana HRIBAR, snimio Petar FABIJAN
|
| |
 Trebalo je proći više od tri desetljeća, da se i službena javnost Hrvatske zainteresira za Zdenka Domančića, bioenergetičara koji je sredinom sedamdesetih godina na zapadu predstavio svoju metodu liječenja bioenergijom. Iako su tada u Kukljicu, na otoku Ugljanu, hodočastile rijeke ljudi iz čitavog svijeta, a dolazili i oni koji su željeli usvojiti Domančićevu metodu, tek se mali broj liječnika zainteresirao za njegov rad:
– Štoviše, smijali su mi se kada sam rekao da ću, u cilju znanstvene provjere, bioenergijom tretirati suhu i vlažnu gangrenu, za koju medicina ima samo jedan odgovor: amputacija. Rezultat mog rada donio mi je priznanje pojedinih liječnika, ali službena medicina nije priznala moju metodu kao nešto što bi moglo koristiti pacijentima, kaže Zdenko Domančić, koji smatra da je takav stav naštetio bolesnicima u Hrvatskoj.
Ipak, pacijente je primao stalno, ma gdje radio i njihov se broj (i bez javnog priznanja) stalno povećavao, kao i broj onih koji su željeli raditi po Domančićevoj metodi. Istinsku satisfakciju doživio je dolaskom slovenskih privrednika u Zagreb, koji su mu devedesetih godina ponudili na korištenje hotelske kapacitete u Kranjskoj Gori.
– S moje strane, uvjet je bio permanentna slovenska radna viza za mene i moj tim bioenergetičara, a njihov je uvjet bio da se podvrgnem znanstvenoj provjeri u institutu »Jožef Štefan« u Ljubljani. Rezultati provjere zabilježeni su i prikazani u nizu televizijskih filmova i emisija o meni i mojoj metodi, a zauzvrat sam najprije godinama radio u Kranjskoj Gori, a sada na Bledu. Bioenergetska terapija priznata je i od Svjetske zdravstvene organizacije kao znanstveno verificirana metoda.
Tretmani na daljinu
– Moj rad s pacijentima smatram uslužnom djelatnošću, sa svim onim što se pod tom riječju podrazumijeva: Čovjeku koji mi se obrati ili dovede svoje dijete dužan sam pružiti maksimum, a to znači da mu ne prodajem pamet, ne glumim faraona i pritom ga ponižavam, već da mu što je moguće brže pomognem...
Smatram da je – paralelno gledano – i medicina uslužna djelatnost, i da bi se liječnici trebali tako ponašati prema pacijentima, umjesto česte bahatosti koje smo svjedoci, što se – psihološki gledano – može objasniti samo nedostatkom sigurnosti u vlastito znanje. Kad čovjek ne zna – postaje agresivan, a agresivnost je slabost, bez obzira na to koje vrste...
Kako se nosite s nepriznavanjem vaše metode u medicinskim krugovima, posebno u domovini Hrvatskoj.
– Vrlo sam često savjetovao ljudima koji su dolazili na terapiju mojom metodom da ne govore svojim liječnicima kako su bili na tretmanu, jer sam znao da ima i onih koji će ih zbog toga maltretirati.
To je za mene temeljno razočaranje kad se govori o odnosu medicine prema komplementarnim metodama liječenja, a time i o mom radu u Hrvatskoj. Ne osjećam se kompetentnim i zato ne govorim o medicini, već ju uzimam kao činjenicu i potrebu, ali isto tako ne razumijem zašto se liječnici osjećaju kompetentni govoriti o mojoj metodi o kojoj ne znaju ništa! Među obrazovanim ljudima trebala bi vladati solidarnost, pogotovo u kontekstu spoznaje da radimo različite poslove.
Moje je stajalište da bi medicinu i komplementarne metode trebalo kombinirati – u svijetu je to već na mnogim mjestima praksa. Moja metoda ne može se smatrati alternativom medicini, ali se može koristiti paralelno i komplementarno. I nije potrebno sve razumjeti da bi se koristilo – koliko ljudi ne razumije sistem funkcioniranja tehničkih aparata, pa ipak ih koristi! Tako ni terapija na daljinu ne mora biti svakome jasna, a ipak ima rezultata. Ja mogu djelovati na čovjeka koji je tisućama kilometara udaljen, samo preko fotografije. I rezultat tog djelovanja je mjerljiv. Uostalom, Ivana Balića sam tretirao iz Kranjske Gore, dok je bio tisućama kilometara daleko! A učinak je poznat.
Jeste li svjesni da svaka vaša ovakva izjava povlači tisuće fotografija koje putuju poštom prema vašem odredištu, a svi ti ljudi imaju očekivanja...
– Tu bi trebalo jasno razlikovati što ja mogu, a koje su moje realne mogućnosti s obzirom na vrijeme i moje obaveze. Zdravstveni sustav svake zemlje čine milijarde eura, kad bi se iz tog sustava samo mali dio izdvajao za edukaciju ljudi koji će se baviti ovom metodom – onda bi sve imalo više smisla. Jednostavno, nikoga nije briga. A kada se razbole – kad njihovi liječnici dignu ruke od njih, svi se pojave pred mojim vratima. I političari, i liječnici, i znanstvenici. Odjednom me pozorno slušaju, spremni su dati sve samo da postanu dio terapije... Ali, u mojoj metodi ništa nije slučajno – svatko ima svoje mjesto, sa svakim se radi jednako.
Demokracija i demonkracija
Smatrate li da pacijentu treba reći istinu bez obzira na dijagnozu i mišljenje o ishodu bolesti?
– Nitko ne voli loše vijesti. Direktno i grubo priopćiti pacijentu dijagnozu u slučaju teške bolesti, isto je kao da ste mu polomili potkoljenice – njegov obrambeni sistem pada, a moć odbrane od situacije u kojoj se nalazi daleko je slabija...
Mnogim mojim pacijentima su kazali da ih neće biti, pa su još živi. Jedan humaniji odnos ne bi bio na odmet – što kažu Amerikanci: »Recite mi to s moralnog gledišta.« Mada, osobno ne vidim vrijedan moralni primjer koji je Amerika pružila zadnjih pedesetak godina. Osim brutalnih ispada – političkih i onih drugih...
Gledao sam životinje u Africi, na pojilu – oni najjači piju u zoru, a najslabiji dolaze na red tek u podne. Osnovni životinjski zakon – Tko je jači, taj tlači! – vlada i među ljudima. Nema demokracije, ona je iluzija – postoji samo »demonkracija«, koja se svodi na zataškavanje onog temeljnog o pravu jačeg. A takvo ponašanje dovodi do ovoga što imamo danas – brutalno ponašanje velikih prema malima. Amerikanci to pravdaju strahom od terorizma, a zapravo su ONI teroristi. I to treba reći, ne bojati se. Ja se ne bojim nikoga, jer moj život je prilično težak – kakvo olakšanje da me nema... Jednoga dana kad mog mentaliteta bude mnogo i posvuda – neću više biti potreban. To će biti vrijeme »E viva la muerte«. S čovjekom kojem nije teško umrijeti – nemoguće je manipulirati.
Trideset tisuća učenika prošlo je kroz vaše seminare, a trećina se aktivno bavi bioenergijom.
– Shvatio sam da ako čovjek dođe do višeg znanja, a nije ga spreman podijeliti s ljudima oko sebe – nije ni dostojan tih spoznaja.
Prijatelji su mi sugerirali da u Švicarskoj zaštitim svoju metodu, ali
ZNANOST SLUŠKINJA KAPITALA
Znanost je danas sluškinja kapitala, nju istina ne zanima. Neke je stvari nemoguće objasniti, ali istina i objašnjenje ionako nije cilj većine znanstvenika. Istraživanja su pokazala da 60 posto ljudi u svijetu vjeruje u komplementarne metode liječenja, a nasuprot tome – manje od jedan posto znanstvenika istražuje parapsihološka područja. To, priznat ćete, nije neki veliki znanstveni napor. Otpor znanosti i religije je golem u čitavom svijetu i to koči napredak metoda, što je i razumljivo, jer bi priznavanjem rezultata, posljedice za njihovo gledište bile goleme!
VJERNICIMA NE TREBA POSREDNIK
Živimo u nemoralno vrijeme, u duboko kurvanjskoj i pokvarenoj civilizaciji u kojoj je kapital Bog, a oni koji bi trebali biti moralne vertikale zapravo su sluge kapitala. Zato nisam prihvatio »časnu titulu viteza templara«, odbio sam ju iz pijeteta prema kolegama i kolegicama, koje su nevine, žive na lomači spaljivali.... Zbog njih ja ne mogu biti dio te priče...S druge strane, vjera u Boga je neotuđivo pravo svakog čovjeka, i on ju – u skladu sa svojom tradicijom – može upražnjavati bez posrednika. Vjernik sam i to me čini sretnim. Pritom ja ne samo da vjerujem – ja znam za Boga. Manje sam, međutim spreman služiti mulinacionalnim kompanijama s predznakom vjere...
SVI SMO ROBOVI
Vrijeme robovlasništva, ma kako to danas zvučalo, imalo je ljudsko lice – robovlasnik je brinuo o krovu nad glavom, odjeći i hrani svojih robova, a oni su radili za njega na poljima, kuhali mu, robinje su dojile njegovu djecu, a muškarci se borili u ratovima...
Danas smo svi robovi! Za krov nad glavom, odjeću i hranu – spremni smo na sve... Čovjek je nula, fiktivan broj u procesu prema kojem nitko nije odgovoran. |
ja to nisam imao ni snage, ni moralnog prava učiniti. Jer onda bi svatko tko ju želi primjenjivati morao platiti, a ovu metodu smatram prirodnom i svojinom svih. Na nju imaju pravo i oni koji nemaju novca.
Više od desetljeća i pol radite u Sloveniji.
– Po uvjerenju sam kozmopolit, granice su samo u glavama bolesnih ljudi. Od Zadra do Zagreba je dva i pol sata, a od Zagreba do Bleda je sat vremena manje. Zato sam tu. Ako se govori o kapitalu koji sam ostavio Slovencima, tijekom 17 godina – ja sam ponosan na to.
U Kranjskoj Gori smo godišnje imali 65.000 noćenja. Ja sam tamo izgradio i hotele i infrastrukturu, ali oni su to zaslužili! Ponosan sam što sam koristan zajednici u kojoj živim. O tome svjedoče zahvale djelatnika državnih službi Slovenije, koji doslovno ističu moj doprinos zdravstvenom turizmu i zdravlju Slovenaca. Uostalom, nakon što sam ovu metodu postavio i znanstveno obranio i što su kroz moje ruke prošle stotine tisuća ljudi – imam pravo biti ponosan.
Nacionalizam duševna bolest
Na samom početku mog rada u Sloveniji, održao sam predavanje u Ljubljani, na kojem sam se predstavio kao antifašist, jer je takvo okruženje iz kojeg dolazim. Kao antifašist sam u Sloveniji bio i prihvaćen, jer ti ljudi ne pljuju na svoju prošlost. Ne možete biti i jedno i drugo. Moj heroj je Fumić, jer je u najtežim trenucima ostao svoj. Uostalom, moj stav je politički jasan i ništa se tu nije mijenjalo od kako sam spoznao sebe – ni lijevo, ni desno. Jer, ako se ono najbitnije u meni može mijenjati, onda sam i ja spreman za onu karikaturu koju držim na zidu gdje god radim, koja nosi naslov »Svjetski poredak«, a na kojoj su ljudi u krugu sagnuti preko pasa s glavama jedan drugom u stražnjici... Dakle, nakon svega što se dogodilo na našim prostorima, nacionalizam smatram duševnom bolešću, ali patriotizam uvažavam. To je nešto drugo. Kao Dalmatinac imam pravo misliti da su Kornati nešto najljepše na svijetu, a isto tako razumijem da Istrijan voli svoje pejsaže, Zagorac brege, a Slavonac svoja žitna polja... Ništa od toga nije manje ili više vrijedno, niti je neki narod bolji od drugoga. Kad se govori o izabranom narodu, to je hod po ivici noža – narod može biti izabran po sudbini, ali ne po kategoriji vrijednosti. To govorim i svojim prijateljima kojih se to tiče.
Slobodan čovjek ništa ne mora
Znači, ne vjerujete ni u kolektivnu krivnju?
– Svaki je čovjek individua – ne može se osuđivati nikoga paušalno, kao dio naroda. Pa ni Nijemce, za ono što su radili u Drugom svjetskom ratu, jer nisu svi bili isti! O tome svjedoči jedan Willi Brandt koji je bio partizan i u Norveškoj se borio protiv njemačkog fašizma, onih deset feldmaršala koji su nakon neuspjelog atentata na Hitlera izvršili samoubojstvo, a (ne na posljednjem mjestu) i onaj Nijemac, koji se usprotivio ubijanju školske djece u Kragujevcu i kojeg su njemački vojnici strijeljali zajedno s njima...
Kako ste doživjeli rat na prostorima ex-Yu?
– Narodi koji su bili u zajedničkoj državi imali su sve mogućnosti, ali je nesreća bila u ljudima koji su ih vodili, a te su ljude oni sami birali.
Do ovog rata je došlo jer su čelni ljudi bivše Jugoslavije već bili prodani stranim silama. I kad im je naređeno da se država raspadne, oni su to morali učiniti iako su znali kamo to vodi. Morali su jer nisu bili slobodni. Slobodan čovjek ništa ne mora. Osim umrijeti.
Je li Europa za Hrvatsku »obećana zemlja«?
– Imperijalni odnos se ne mijenja tako lako i ne mislim da je Europa neka sreća za Hrvate. Naša je država, de facto, već prodala i ono što pripada nerođenoj djeci! Kakvi su to barbari koji misle da su to nacionalni interesi?
Ovako prezaduženi – mi u Europi možemo biti samo kolonija. Jedina nam je nada da će se Unija raspasti prije nego nas prime.
Naša je nesreća počela onog trenutka kad su internacionalni maheri uspjeli zabiti nož u leđa panslavenskoj ideji. Da nije bilo tako, Slaveni bi bili najjači narodi Europe. |
|
|
|
|
|
Američka agencija osmislila luksuznu turu Lijepom našom |
|
|
|
|
Aleksandar Opsenica
|
|
Sunday, 09 January 2011 |
|
Posjet turističkim središtima u organizaciji agencije Universal Travel Sistem za goste dubokog džepa počinje – limuzinom i pjenušcem
ZAGREB Obistini li se sve što su zamislili čelni ljudi turističke agencije Universal Travel Sistem iz Santa Monice u Kaliforniji, Hrvatska bi već ovu turističku sezonu mogla biti itekako poželjno odredište za turiste, mahom Amerikance, dubljega džepa.
U UTS-u su, naime, osmislili luksuzan koncept posjete turističkim središtima Hrvatske i Slovenije, koji onom tko se za njega odluči nudi apsolutnu komociju i potpunu bezbrižnost. Putovanje počinje tako da po klijenta u njegov dom dolazi limuzina.
Prtljagu kupi vozač, dok klijent u limuzini krati vrijeme uz bocu pjenušca i ukusno predjelo. Osoblje UTS-a pri ruci je klijentu i u zračnoj luci. Klijent, za cijelog svog putovanja, svoje torbe ne da ne mora nositi, nego ih ni taknuti ne mora.
Nema čekanja, nema povlačenja torbi, nema rješavanja bilo kakvih formalnosti, jer sve to za klijenta rješava njegov osobni »Tour direktor« koji mu je dodijeljen za trajanja putovanja.
Doručak u krevetu
U gradovima u kojima odsjedaju klijenti su smješteni u najboljim hotelima, u razgledavanje vozi ih limuzina, a izleti i posjeti muzejima i galerijama organizirani su uz pratnju privatnog vodiča.
Doručak se služi u krevetu, jede se samo u vrhunskim restoranima, nema obroka bez koktela i aperitiva.
Vrijeme nakon večere je, pak, rezervirano za koncert, operu, svakovrsnu zabavu, a u svojoj kratkoj internetskoj informaciji za javnost spominje se i dobar običaj »stare Europe« zvan dižestiv, ili piće prije odmora.
Ova se svekolika pažnja ponavlja svaki dan putovanja. Sama turneja, barem prema aktualnoj zamisli, uključuje Zagreb, Bled, Ljubljanu, Lipicu, Postojnu, Rovinj, Pulu, Opatiju, Plitvička jezera, Zadar, Trogir, Split i Dubrovnik, da bi vrhunac svega na kraju bila mogućnost sedmodnevnog krstarenja na privatnoj jahti.
Steve Alexis, potpredsjednik UTS-a zadužen za razvoj novih projekata veli nam kako je ovo prvi put da je itko organizirao ovako luksuznu turneju po Hrvatskoj. Na upit zašto baš Hrvatska, Alexis kaže kako su pratili razvoj hrvatskog turizma unatrag 15-tak godina, odnosno otkada je neovisnosti.
Početak u lipnju
– Hrvatska je postigla golem napredak u poboljšanju svoje turističke infrastrukture, podigla ju je do razine koja se može mjeriti s vodećim svjetskim turističkim destinacijama.
Hrvatska ima kvalitetan smještaj, luksuzne hotele i privatne vile, prirodne ljepote, zanimljivu povijesti, bogatu kulturu i niz drugih faktora potrebnih za ovakvu vrstu programa, faktora koji su presudno utjecali na našu odluku, ističe Alexis.
Priznaje Alexis i kako putovanja UTS-a, jedinstvena i luksuzan, nisu za svakoga. No, dodaje, oni koji to mogu priuštiti imat će iznimnu skrb, vrhunsku zabavu i užitak. O uspjehu samog programa teško je, kaže, spekulirati.
– S naše strane učinit ćemo sve što je moguće da program uspije – poručuje Alexis.
Pritom veli kako je za sada iskazan interes medija izniman, baš kao što ističe uspješnu suradnju te podršku što je UTS ima od predstavništva Hrvatske turističke zajednice u New Yorku i Generalnog konzulata Hrvatske u Los Angelesu.
Što se pak tiče partnera u Hrvatskoj, UTS već surađuje s »Generalturistom« u Zagrebu, a koristiti kani i druge organizatore putovanja. Ambiciozno zacrtan program trebao bi krenuti već početkom lipnja, a svi detalji mogli bi već za koji dan biti objavljeni na web stranici agencije.
U Lijepu našu putuje se pod egidom »Hrvatska á la carte«, odlasci će se događati svake subote, od 4. lipnja 2011. godine do zadnje turneje 17. rujna. Cijena!? Prava sitnica; 17.642 dolara za dvotjedni aranžman, odnosno 26.313 dolara za 21 dan boravka plus sedmodnevno privatno krstarenja jahtom dalmatinskim otocima.
by:Novi List
|
|
|
Maškare u subotu preuzimaju Senj |
|
|
|
|
Aleksandar Opsenica
|
|
Sunday, 09 January 2011 |
|
SENJ Ove subote u Senju počinje maškarano ludovanje. U gradu pod Nehajem svečano će se otvoriti 353. tradicionalni zimski mesopust, a ove godine će potrajati sve do 8 ožujka. Bit će to jedan od najdužih mesopusta s ukupno deset balova i osam dječjih reduta.
A tradicionalni su i organizatori mesopusta. Uz turističku zajednicu Grada Senja organiziraju ga Karnevalski odbor i Magnus, najveća diskoteka na ovom dijelu Primorja, a prvi bal nosi naslov »Jopet isponovetka«.
Kako saznajmo od Ivana Prpića, predsjednika senjskog Karnevalskog odbora meštar ovogodišnjeg mesopusta je Damir Tomljanović-Feralić koji je i osmislio program otvaranja mesopusta u okviru koje će nastupiti Gradska glazba Senj, plesna skupina Maya's dance nation, senjske karnevalske udruge i Danijela Svast sa igrokazom o životu jedne tipične senjske obitelji.
Maškare će od aktualne gradske vlasti preuzeti i ključeve grada što će značiti da sljedeća dva mjeseca gradom vladaju maškare.
Sva mesopusna događanja u Magnusu počinju u 20 sati, a ulaz je slobodan. Svaki maškarani bal ima zadanu temu maškaranja, a maškarama koje je uspiju najuspješnije dočarati organizatori osiguravaju i nagrade s tim da je uvjet da na licu moraju imati masku.
Uz preporuku – dođite, bit će vam sve po guštu – pozivaju se i građani da se pridruže maškarama i tipičnom senjskom mašaranom ludovanju, a osim večeri za odrasle, organizatori misle i na najmlađe, priređujući im dječje zabave koje će se u Magnusu održavati nedjeljom popodne.
|
|
|
Po triput jeftiniju špežu preko granice |
|
|
|
|
Aleksandar Opsenica
|
|
Sunday, 05 December 2010 |
|
| DÉJA VU HRVATI POHODE SLOVENIJU I ITALIJU U POTRAZI ZA POVOLJNOM KUPNJOM |
| Po triput jeftiniju špežu preko granice |
Iako su Primorci najčešći posjetitelji talijanskih i slovenskih supermarketa, po živežne namirnice dolaze i stalni kupci iz Dalmacije, Zagreba i Varaždina
Alenka JURIČIĆSnimio Livio ČERNJUL
|
| |
 Da nam se isplati kupovati doma, sigurno ne bi išli preko po špežu – kratko, ali jasno prokomentirao je jedan Matuljac činjenicu da svako toliko po živežne namirnice ode – preko granice. Slovenija i Italija vratile su se na velika vrata kao mjesta povoljne kupnje stoga već neko vrijeme Primorci svoje kune, odnosno eure troše u ovdašnjim supermarketima.
Šoping groznica polako se zahuktava i čini se da će ove godine solidan dio kuna i za blagdane biti potrošen izvan granica lijepe naše. Da Primoraca u slovenskim i talijanskim supermaketima ima i za ledene kiše, usred tjedna, uvjerili smo se prilikom ovotjednog obilaska nekoliko supermarketa u Ilirskoj Bistrici te u Opicini kraj Trsta.
Jedan od trgovačkih centara u koje Primorci rado zalaze je i Spar u Ilirskoj Bistrici. Boža Premrl, voditeljica u Sparu, potvrđuje kako imaju popriličan broj kupaca iz Hrvatske.
Tisuću kuna i više nego dovoljno
– Hrvati rado dolaze, a rado se i vraćaju. Najviše ih privlače akcije, a cijene su ovdje dobre tako da imamo neke stalne kupce iz Hrvatske koji ovdje redovito naprave špežu. Uglavnom su to kupci iz Rijeke i iz Istre, kazala nam je Premrl dodajući kako se uglavnom kupuju osnovni artikli. Međutim, kolica su u pravilu puna. Najviše Primoraca u ovom supermarketu bude četvrtkom i petkom, ali kupaca iz Hrvatske ima praktički svakog dana, doznajemo.
Ispred Spara ipak tek slovenske registracije. Druga je priča s obližnjim Hoferom ispred kojeg je parkirano nekoliko automobila riječkih tablica. Ovaj prodajni centar diskontnog tipa nudi uglavnom vlastite robne marke. Ondje smo zatekli Andreu Franko iz Jušića koja uglavnom kupuje špežu u Trstu, ali se nekad zaleti i u Ilisku Bistricu.
– Bilo bi bolje da je kod nas jeftinije pa da ne moramo preko. Ali tako je kako je. Vremenski mi je isto od kuće doći ovamo ili u naše supermarkete. Dobro je da preko granice može prenijeti do tisuću kuna što je i više nego dovoljno za dobru špežu, rekla je Franko koja je u Sloveniji upravo kupila maslinovo ulje koje je oko 3 eura litra, pršut, salamu, jogurte koji su mrvicu jeftiniji nego u Hrvatskoj, ali fini, te, kaže, odlične čokolade po samo 39 centi. U Italiju pak ode i po, primjerice, igračke za djecu.
Kad stigne slovenska penzija...
Bez slikanja, ali spremn
| (1 eur = 7,4 kn) |
SLOVENIJA |
ITALIJA |
HRVATSKA |
| Nutella 400 g |
2,45 eura |
2,19 eura |
22,99 kn |
| Rio mare 4x80 g |
4,17 eura |
3,35 eura |
32,99 kn |
| Pašta Barilla 1 kg, penne |
1,74 eura |
1,49 eura |
16,29 kn |
| Špageti Barilla 1 kg |
1,39 eura |
1,29 eura |
15,99 kn |
| Riža Gallo 1 kg |
2,59 eura |
1,29 eura |
21,90 kn |
| Maslinovo ulje 1 l |
2,99 eura |
2,89 eura |
49,99 kn |
| Pelati 800 g |
0,89 eura |
0,99 eura |
8,98 kn |
| Lavazza 250 g |
3,42 eura |
4,49 eura (2 kom) |
26,99 kn |
| Edamer 1 kg |
4,49 eura |
4,20 eura |
48,99 kn |
| Ementaler 1 kg |
5,38 eura |
5,26 eura |
44,99 kn |
| Parmezan Grana Pad. |
11,97 eura |
9,49 eura |
79,99 kn |
| Nescaffe classic 100 g |
3,78 eura |
3,99 eura |
28,89 kn |
| Pivo limenka 0,5 l |
0,39 eura |
0,45 eura |
7,29 kn |
| Coca Cola 1,5 l |
1,05 eura |
1,45 eura |
9,99 kn |
| Ledeni čaj 1,5 l |
0,49 eura |
0,65 eura |
5,99 kn |
| Vino 1 l |
1,42 eura |
1,30 eura |
11,99 kn |
| Coccolino 1 l |
1,97 eura |
3,89 eura (1,5 l) |
13,79 kn |
| prašak |
9,99 eura |
3,59 eura |
38,89 kn |
| |
(Persil Gold) |
(Conad 2 kg) |
(Rubel 3 kg) |
Cedevita jeftinija u Sloveniji, Vegeta doma najpovoljnija
Među susjedima Slovencima hrvatski su proizvodi i dalje prilično popularni, dokazuje i ponuda značajnog broja hrvatskih robnih marki u bistričkom Sparu. Kraševi proizvodi, Vegeta, ostali Podravkini proizvodi, voda Jana, riblje konzerve Eva, samo su neki od njih. Sveprisutna Domaćica »kočoperi« se i sa slovenskih polica i to po cijeni od 1,86 eura (na akciji), odnosno oko 14,6 kuna, dok je Bijela domaćica 2,37 eura, odnosno oko 17 i pol kuna. U hrvatskim supermarketima Domaćica je 13,99, a Bijela domaćica 14,99 kuna. Kraševe napolitanke od 1 kilograma su u Sloveniji 3,79 kuna, čokolada Mikado Classic od 75 g 1,15 eura, litra i pol vode Jana je 43 centa.
Slovenski Donat Mg u Italiji je 1,03 eura, odnosno 7,6 kuna, a u Hrvatskoj 8,99 kuna, dakle kunu i pol skuplji.
U talijanskom EuroSpinu smo pak našli mineralnu radensku od litre i pol po 0,48 eura, ali i Vegetu. Proslavljeni je hrvatsku proizvod stajao 1,9 eura (pakiranje 250 g) odnosno nešto skuplja nego u Hrvatskoj (14,99 kuna), a u Sloveniji je pola kilograma 3,25 eura.
Cedevita od 200 g je u Sloveniji 1,34 eura (oko 10 kuna), što je za dvije kune manje nego u Hrvatskoj (11,99 kuna).
(Pre)cijenjen panettone
Omiljeni talijanski blagdanski kolač – panttone, u Hrvatskoj se ipak daleko više cijeni nego u »rodnoj« Italiji. Naime, u talijanskom Conadu se panettone vlastite robne marke od 1 kilograma s kandiranim voćem može naći već za 1,99 eura. Dakle, za oko 15 kuna. U hrvatskim se supermarketima veći pannettoni na akcijama prodaju za 25 i više kuna. Kod nepoznatih marki razlika je itekako očita, no koliko se ustvari takve stvari isplati kupiti vani pokazuje primjer panettonea Bauli. U Conadu je tako veliki Bauli (800 g) s čokoladnim komadićima 3,29 eura, odnosno oko 25 kuna, dok je u Konzumu Bauli od 500 g stoji 69,90 kuna.
Preko i po pršut za konobu
Osim što se u »gepeku« nađe nutelle, ulja, soli, ili popularnih sireva, preko granice se nosi i jeftiniji namještaj iz Ikee u Villesseu. Po namještaj najčešće odlaze mlade obitelji, iako »preko grane« idu svi – od mladih do penzionera, kao i oni koji rade u Sloveniji pa ondje naprave špežu. Čari jeftinije kupovine u Sloveniji i Italiji otkrili su i ugostitelji. Naime, za našeg smo obilaska na granici zatekli jednog vlasnika konobe koji je kući išao sa – 60 kilograma pršuta! Je li potražnja za pršutom premašila domaću proizvodnju ili je (vjerojatnije) zarada na uvoznom višestruko veća, ugostitelji će sigurno i sami znati. |
a na razgovor o kupovini i akcijskim cijenama, gospođa Marija iz Rijeke, inače nezaposlena, u šoping je stigla sa suprugom.
– Došli smo podići suprugovu slovensku penziju i usput napravili šoping. Kad su vam mjesečna primanja 400 eura, i od toga plaćate režije i hranu, onda morate ići gdje je jeftinije, kaže ova Riječanka dodajući kako u Sloveniji kupuje jednom mjesečno. Kad stigne penzija... Slovenska. Uz ostalo, jeftina je hrana za mačke, gotovo dvostruko, a hvali i njemačku tjesteninu koja košta oko 60 centi, a »bolja je od Barille«. Da je penzija stigla već prvoga dokazuje i postariji bračni par iz Šapjana. Ni oni se ne žele fotografirati, ali ističu kako je penzija u devizama pa je ovako ne moraju mijenjati u kune. U Sloveniji su u kupovni dvaput mjesečno, a i za blagdane će po špežu u Ilirsku Bistricu, kažu. Pet litara vina se nađe za 5 eura, boca Cole je 35 centi, isplati se uzeti i paštu te sir, kažu Šapjanci koji su, doznajemo, zadovoljni kvalitetom ovih u prinicipu nepoznatih brendova proizvoda.
Slovenski su trgovački centri građanima zanimljivi stoga jer se primjerice extravergine maslinovo ulje može naći za oko 3 eura za litru, dok ga u Hrvatskoj drže od oko 50 kuna na više. Sir Grana Padano za oko 12 eura, dok je u Hrvatskoj ovaj sir oko 170 kuna. Doduše, treba reći da je u Plodinama na akciji bio 79,99 kuna. Kilogram pašte penne se nađe već za 0,69 eura, Barilla je neznatno skuplja, 400 g pelata je 0,39 eura, sir gauda se prodaje već za 4 i pol eura, a ementaler već za nešto više od 5 eura, odnosno manje od 40 kuna. U hrvatskim trgovinama stoji oko 60 do 70 kuna, iako smo našli akciju K Plus ementalera po 44,99 kuna.
Trošak benzina se lako pokrije
U trgovačkom centru EuroSpin u Opicini kraj Trsta, koji je također mahom baziran na manje poznatim brendovima, zatekli smo pak obitelj Janjić iz Rijeke. Centar su, doznajemo, malo teže našli, ali isplatilo se.
– Ma tu je triput jeftinije. Za 150 eura kod nas sigurno ne bismo ovoliko kupili. Evo, za litru viskija smo primjerice dali oko 35 kuna! Uz to imamo i povrat IVA-e, tako da ćemo za iduću kupovinu imati tridesetak eura u startu u džepu. Kad se sve zbroji i oduzme, bez problema se pokrije trošak benzina, kazao je Jadranko Janjić pa po nešto poznatije brendove proizvoda otišao do obližnjeg Conada koji je klasični supermarket poput Spara.
Ono što je gotovo nevjerojatno je da u EuroSpin dolaze kupci čak iz Zagreba. Prema riječima Maura Sgubinija, u ovom trgovačkom centru imaju kupce i s Krka, Paga, Dalmacije, Zagreba, a otkad je supermarket otvoren po namirnice redovito dolaze stalni kupci iz Varaždina i to iako su im bliže i Austrija i Mađarska.
– Ljudi puno traže povrat IVA-e i to je nešto što ih također privlači. Kupuju se ulje, pašta, uglavnom konkretne stvari, ali primjećujemo da ljudi imaju manje novca te da manje troše, kazao nam je Sgubin.
Talijanske police hrvatski kupci prazne, uz ostalo, i stoga što se 5 kilograma špageta nađe i za 2,55 eura, isto toliko stoji i pakiranje od 5 kg penna, a pola kilograma »nefirmiranih« špageta se prodaje već po 0,29 eura. To je manje i od cijene vlastitih robnih marki u hrvatskim supermarketima. Naime, kilo penna u Italiji je 3,6 kuna, a u domaćim supermarketima pola kila pašte stoji oko 5 kuna. Kilogram penna Barilla stoji oko euro i pol, a u Hrvatskoj gotovo dvostruko – oko 17 kuna.
Sir Parmiggiano Reggiano koji u Hrvatskoj stoji oko 200 kuna, u Trstu prodaju već po 11,99, a primjerice masdamer po 4,95 eura. Ementalera pak ima već i za 5,29 eura. Kilogram svježih njoki je 0,99 eura, dok se u Hrvatskoj cijena kreće oko 14 i više kuna, paket od kilograma mozzarelle se pak nađe za 1,99 eura, dok je u Hrvatskoj 100 g ovog mliječnog proizvda oko 6 i više kuna. Maslac (250 g) kojeg u Hrvatskoj praktički nema ispod 13, 14 kuna, u Italiji stoji od 1,09 eura na više, 250 g kave pak se dobije za 1,19 eura... Nešto manje razlike u cijenama su kod kozmetike, ali sve u svemu, uz malo preračunavanja i biranja proizvoda, računica se svakako nađe. |
|
|
| | «« Početak « Prethodna 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Sljedeća » Kraj »»
| | Stranice 10 - 18 od 94 |
|
Blog 